Medvedgrad je stara utvrda sagrađena u 13. stoljeću nakon provale Tatara na jugozapadnom obronku Medvednice na visini od 593 m. Utvrdu Medvedgrad je dao sagraditi oko 1250. godine zagrebački biskup Filip na padinama Medvednice. Svrha joj je bila obrana Kaptola i biskupskih posjeda. Oko 1260. godine kralj Bela IV. povjerio je utvrdu knezu Stjepku Šubiću, a potom je davana na upravu hrvatskim banovima (Babonići, Celjski, Ivan Karlović, Zrinski, Gregorijanci, Erdödy).
Medvedgradska je tvrđava teško oštećena u potresu 1590. godine pa su je 1602. napustili njeni posljednji stanovnici.
Nakon sloma zrinsko-frankopanske urote 1671. godine, Medvedgrad je preuzela kraljevska komora, ali tada je utvrda već ruševina. Posljednji gospodari grada bili su baruni Kulmer koji su ga posjedovali do 1945. godine.
Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica Sv. Filipa i Jakova i “Oltar domovine” (spomenik palim hrvatskim vojnicima u Domovinskom ratu).