Velebit 1. dan: Bunovac – Vaganski vrh – Ivine Vodice

Prvi dan

Krenuli smo iz Nove Gradiške, odnosno Cernika u 3 ujutro. Od uzbuđenja uopće nisam mogao spavati. Gledajući kartu i trag rute pomislio sam, a pa to je lagano, samo 12 km prvi dan, ali nisam računao na činjenicu da je puno teže hodati po kamenju te na neprestane uzbrdice i nizbrdice. Došao sam na izlet kondicijski nepripremljen za ono što slijedi. Znam, planinari koji su to prošli reći će “pa to je lagano”, ali za mene baš i nije bilo tako. Bez obzira na to, odhodao sam sve, iako gotovo uvijek pomalo zaostajući za ekipom.

Zbog takvog terena bio je potreban konstantan oprez i gledanje na put ispred sebe, paziti gdje staviti nogu… No svaki put kad malo stanem, podignem pogled sa svojih nogu i pogledam oko sebe mogao sam vidjeti čarobne prizore, prekrasnu prirodu, nešto nevjerojatno zbog čega se sve ovo isplati proći.

Na ovom dijelu Velebita ne može se fulati, nema dijela koji ne oduzima dah svojom ljepotom. Ne želim ovdje opisivati Vaganski vrh i sve ostale predijele koje smo prošli jer bih bio dosadan sa riječima prelijepo, prekrasno, čarobno itd… Te riječi ionako ne mogu opisati tu ljepotu, to treba doživjeti.

Prespavali smo u planinarskom skloništu Ivine Vodice, i bez obzira na umor i raznorazne neugode na tijelu zbog nošenja teških ruksaka, proveli smo večer u šumi, uz vatru, razgovore, zezanciju i druženje, tako je bilo dobro da smo dosta kasno išli spavati.